Odlukom Opće skupštine Ujedinjenih naroda iz 1994. godine danas se obilježava Svjetski dan borbe protiv stvaranja pustinja i suše. Pustinje čine približno jednu trećinu Zemljinog kopna, dok polovica stanovništva živi u zemljama u kojima postoje ozbiljni problemi s opskrbom vodom.

Pustinje su najnegostoljubiviji krajolik na Zemlji, bilo da je riječ o pješčanim, kamenim ili hladnim pustinjama. Zbog ekstremnih promjena temperature tijekom dana i noći čini se kako u njima ništa ne može preživjeti ili se trajno nastaniti. Ipak, i u tom surovom krajoliku postoji život.

Pojava suše postaje sve češća u cijelom svijetu i pogađa razvijene kao i nerazvijene zemlje. Do sada znanstvenici nisu našli pouzdaniju metodu za sigurno predviđanje suše, ali prateći i analizirajući brojne meteorološke, hidrološke i hidrogeološke parametre sušu je ipak moguće naslutiti, a time na neki način i predvidjeti.

Nasuprot drugih prirodnih nepogoda, suša se pojavljuje polagano, traje dugo i zahvaća velika područja. Rijetko izaziva brze i dramatične gubitke u ljudskim životima, ali zbog gladi uzrokovane sušom, kao izravne posljedice, gubici u ljudskoj i životinjskoj populaciji ponekad su drastičniji od bilo koje druge prirodne katastrofe.

Suša se kao ekstremna hidrološka pojava u Hrvatskoj javlja svake treće do pete godine, a ovisno o intenzitetu i dužini trajanja može smanjiti urode raznih kultura. Provedba Nacionalnog programa navodnjavanja i gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama kao jednog od najvećih infrastrukturnih projekata u poljoprivredi ima za cilj osigurati razvoj ruralnih područja, povećati i osigurati dohodak poljoprivrednih proizvođača, poljoprivrednu proizvodnju učiniti konkurentnijom te utjecati na ukupni razvoj u Hrvatskoj. Hrvatska posjeduje bogati vodni potencijal i plodna tla kao osnovicu za razvoj navodnjavanja.

Jeste li znali da u Hrvatskoj postoji pustinja?

Između rijeke Drave i Bilogore nalazi se jedan neobičan prirodni fenomen, riječ je o pravoj pustinji. Dio pijesaka koji se nalazi istočno od grada Đurđevaca proglašen je 1963. godine posebnim geografsko-botaničkim rezervatom kao lako prepoznatljivim i jedinstvenim staništem u Hrvatskoj. Ovaj geografsko-botanički rezervat proteže se kilometrima izvan rezervata. Površina zaštićenog područja zauzima oko 20 hektara, a ova pustinja usred zelenih nizina nastala je topljenjem leda nakon posljednjeg ledenog doba. Nabujala rijeka Drava donijela je čestice, šljunak i pijesak s Alpi. U sušim razdobljima vodostaj rijeke bi pao i tok bi poprimio mirniji karakter. Materijal se taložio na dnu i obali, a jaki podravski vjetar dizao bi ga i raznosio po podravskoj ravnici.