Rijeka Una je jedinstvena rijeka koja u svojih 212 km toka plijeni svojom ljepotom, bogatstvom biološke raznolikosti i sedrenim barijerama starosti do 300 tisuća godina. Una je jedna od najljepših europskih rijeka. Sve karakteristike koje smatramo kriterijima ljepote neke rijeke zastupljene su kod ove tirkizne ljepotice. Čistoća, boja, ljepota okolnog krajolika, bogatstvo živog svijeta, uklopljenost u kulturnu i povijesnu baštinu...
Iako većina ljudi rijeku Unu najviše povezuje s Bosnom i Hercegovinom, ta rijeka, jedna, jedina (kako su je stari Rimljani nazvali „Una“) izvire u Zadarskoj županiji. Nakon 212 km toka, od kojih se preko pola nalazi u Hrvatskoj, više puta prelazi granicu, tamo i natrag te se ulijeva u Savu. Njen hidrografski sustav čine tri izvora: glavni izvor kod naselja Donja Suvaja i dva manja, Velika i Mala Nateka. Ova tri izvora formiraju Unu koja zatim prima vode Srebrenice i 3 manja pritoka te teče dalje na sjever.
Prvih dvadesetak kilometara toka Une pograničnog je karaktera kada u blizini naselja Melinovac prelazi na teritorij Bosne i Hercegovine. Na području Sisačko-moslavačke županije, Una ponovno postaje pogranična rijeka, u duljini od 86 kilometara do Jasenovca gdje se ulijeva u rijeku Savu.
Una je rijeka osobitih prirodnih vrijednosti koja se prilagodila primarnoj geološkoj strukturi i tektonskoj aktivnosti, s vrlo specifičnim obilježjima izvorišnog područja koje se značajno razlikuje po geomorfologiji izvora od drugih krških rijeka na području Hrvatske. Dok su ostale krške rijeke u Hrvatskoj najčešće usječene u relativno široke doline, rijeka Una se nalazi u jako suženom kanjonu vrlo visokih litica.
Slika 1
Slika 2Izvorište je na 448 metara nadmorske visine u jako suženom kanjonu gdje na površinu, u obliku okruglog, mirnog i modrozelenog jezera izlazi voda koja ponire u široj okolici. Pored tih površinskih tokova vodom su bogati brojni krški izvori i vrela koi se javljaju na dnu i sa strane riječnog korita. Okolinu samog izvora čine šume i strme visoke litice, ispod padina planina Plješivice i Stražbenice. Već dvadesetak metara od vrela Una čini slap visok oko 2 metra, a nakon 100 metara razgranato slapište visine 3-4 metara.
Izvor rijeke Une ili Vrelo Une s kanjonom u dužini od 150 metara zaštićeno je kao hidrološki spomenik prirode površine 263 ha (2,63 km2) od 1968. godine.
Gornji tok Une, rijedak je primjer gdje se rijeka može slobodno piti, što često kod posjetilaca izaziva čuđenje, jer je u zapadnoeuropskim zemljama takvo nešto nezamislivo. Una je od izvora do Bihaća prava planinska rijeka. Izmjenjuje blaže doline mirnog toka sa strmim klancima i kanjonima kojima teku brojni brzaci i vodopadi. Cijelim svojim tokom se odlikuje iznimnom bioraznolikošću prisutnih staništa i visokim stupnjem biološke raznolikosti sa značajnim brojem reliktnih i endemskih vrsta. Samo na izvoru Une zabilježeno je 11 zaštićenih vrsta biljaka te 13 vrsta beskralješnjaka, a na cijeloj Uni tridesetak vrsta riba. Pored rijeke raste oko 170 vrsta ljekovitih biljaka, a po rijeci je jedna rijetka biljka dobila i naziv Campanila unensis - unska zvončica. Na staništima kanjona rastu specifične biljke pukotinarke, kojima pripadaju endemi.
Zaronimo li u rijeku, dno riječnog toka prekriveno je gustim slojem mahovina i vodenog bilja što je idealno sklonište vodencvijetovima, dvokrilcima, obalčarima i drugim organizmima čijim se ličinkama hrane pastrve koje se vole mrijestiti upravo na izvorišnom dijelu rijeke. Na Uni obitavaju i vidre, što pokazuje čistoću njezine vode. Sedrene barijere – hidrogeološka i biološka osobitost Une, su razvijene na gotovo cijelom toku osim na izvoru.
Slika 1
