Poplava u Zagrebu 1964. godine najveća je prirodna katastrofa koja je do sada pogodila Zagreb. Rijeka Sava izlila se iz korita i poplavila je trećinu grada. Vodostaj Save počeo je brzo rasti, no uzbuna nije oglašena i građani nisu alarmirani na vrijeme.
Prije 54 godine, u noći s 25. na 26. listopada 1964. zbog dugotrajnih kiša, u gornjem toku rijeke porastao je vodostaj Save koja se na kraju izlila probivši savske nasipe.
U naglom naletu vode, zbog kojeg su najviše stradala zagrebačka naselja Trešnjevka, Trnje, Peščenica i Novi Zagreb, izgubilo je život 17 osoba, a 65 ih je ranjeno. Ljudi su se bježali u potkrovlja i na krovove.
Posljedice poplave bile su katastrofalne, preplavljene su bile rijeke i ulice. Nabujala Sava poplavila je trećinu Zagreba i prekrila više od 6 000 ha gradskog područja na kojemu je živjelo 180 tisuća ljudi. Oko 40 tisuća ljudi u trenutku je ostalo bez krova nad glavom te su se morali skloniti na sigurno, a oko 10 tisuća ljudi smješteno je u razne škole i domove.
Potpuno je uništeno 10 000 stanova i preko 3 000 gospodarskih zgrada, 61 trafostanica, 120 poduzeća, dva kilometra autoceste, 65 posto građevinskog skladištenog materijala. Grad je pretrpio najveću materijalnu štetu od prirodnih nepogoda u svojoj dugoj povijesti (160 milijardi ondašnjih dinara).
Vojska je dala svoj najveći doprinos pri spašavanju. S obzirom na to da je voda prijetila prodiranjem u središte grada bilo je potrebno dosta toga prokopati i tako otvoriti put vodi. Dana 26. listopada u osam sati zabilježen je najviši vodostaj. Sava je tada narasla na 514 centimetara, a Zagrepčani su podizali nasipe.
Nakon poplave odlučeno je ozbiljno riješiti problem. Krenulo se u podizanje trajnog nasipa i uređivanja korita Save tamo gdje protječe kroz Zagreb.
Pristupilo se opsežnim radovima na uređenju rijeke Save u okviru cjelovitog i sveobuhvatnog sustava obrane od poplava srednjeg Posavlja. Koncipirano je rješenje koje koristi prirodne predispozicije terena, tj. viškove velikih voda odvodi u prostore koji su i u prirodnim uvjetima bili često plavljeni. Predviđeno je oko 56 000 ha uređenih retencija (Lonjsko polje, Mokro polje, Zelenik, Kupčina) koje svojom ukupnom zapreminom osiguravaju zahtijevani stupanj zaštite ugroženih područja.
Iz ove prirodne nepogode možemo izvući pouku kako je grad Zagreb reagirao prije 54 godina. Građani su djelovali solidarno, gradska uprava i gradske institucije zajedno s njima i vrlo brzo su napravili ono što je bilo tada najnužnije, izgrađen je Savski nasip koji nas i dan danas čuva od velikih, tisućljetnih voda.
Današnji sustav zaštite od velikih voda rijeke Save koji je dimenzioniran na 1 000 godišnju pojavu velikih voda, uz stalan nadzor nad stanjem sustava, područje Grada Zagreba čini zaštićenim od velikih savskih voda.
