Vodočuvarska služba u okviru tvrtke Hrvatske vode-hidrotehnički objekti d.o.o. obuhvaća važno mjesto u upravljanju vodama. Svakodnevnim obilascima vodočuvari provode nadzor nad vodnim građevinama u sustavima obrane od poplava, obavljaju poslove rukovanja branama, ustavama, prevodnicama, crpnim stanicama i mjernim postajama, kontroliraju izvršenje aktivnosti održavanja vodnih građevina, interveniraju na pozive građana te provode zahtjevne zadaće u obrani od poplava u situacijama pojave velikih voda. U Hrvatskoj ima oko 115 vodočuvara, a u vodočuvarskoj službi na području Varaždina svoje radno mjesto pronašla je i jedna žena – prva hrvatska vodočuvarica. U nastavku donosimo razgovor s vodočuvaricom Sandrom Kovačić.
Možete li nam ukratko reći par riječi o sebi? Koliko imate godina, koje ste struke i koliko dugo radite ovaj posao?
Moje ime je Sandra Kovačić, imam 24 godine i dolazim iz okolice Varaždina. Trenutno studiram na trećoj godini Održivog razvoja, smjer ekoinženjerstvo na Međimurskom veleučilištu u Čakovcu. Završila sam srednju školu za računalnog tehničara za strojarstvo. Kao vodočuvarica radim na varaždinskom području i oko Ludbrega, imam položen vodočuvarski ispit, a ljubav prema ovom poslu rodila se još u mlađoj dobi.
Predstavite nam ukratko posao jednog vodočuvara?
Posao vodočuvara obuhvaća poslove svakodnevnog obilaska terena, vode se dnevne evidencije, što smo sve obišli i uočili toga dana. S voditeljem Brankom Perecom na početku svakog tjedna definiramo aktivnosti za cijeli tjedan. Postoji i mjesečni plan obilazaka, ali često ima intervencija koje moramo poslikati, zapisati i zvati druge službe koje dolaze nakon poziva kako bi se riješio novonastali problem.
S obzirom da su do sada ovo radno mjesto popunjavali muškarci, kako ste uopće došli na ideju da postanete vodočuvarica?
Kao što sam već ranije spomenula, ljubav prema ovom poslu rodila se dosta rano. Oduvijek sam bila sklona raditi „muške“ poslove, obilazila sam često nasipe i imala priliku vidjeti kakav je to posao, naučiti kako se slažu zečji nasipi, kako prepoznati podvire i slično. Volim prirodu, ne volim poslove u zatvorenom. Ovdje se osjećam slobodnije, posao više odgovara mom duhu i sretna sam da imam priliku raditi baš to.
S obzirom da ste prva vodočuvarica, kako je raditi s kolegama na terenu? Kako se odnose prema vama? Je li to za jednu ženu težak posao?
Kolege me tretiraju jako dobro, pristupačni su, pokazuju mi sve, mogu puno toga naučiti od njih. Nisam se još susretala s preteškim situacijama pa ne mogu reći da je ovo težak posao za mene. Trenutno sam vrlo zadovoljna i sretna što ovo radim i veselim se novim izazovima.
U vašem kratkom radnom stažu na ovom poslu, je li bilo kakvih kriznih situacija, npr. obrane od poplava?
Prvo iskustvo s poplavama nije bilo strašno s obzirom da se radilo o manjoj poplavi. Morali smo obići kritično područje i očitavati vodostaj na vodomjernim letvama. Meni je do sada najzanimljivija situacija bila susret s dabrovima. Napravili su branu i ljudima su poplavili polje kukuruza. Morala sam doći na teren, evidentirati i poslikati situaciju, a nakon nas je na teren došao inspektor za zaštitu prirode. Dobra suradnja s drugim službama je vrlo važna kako bi se razne situacije riješile uspješno i u što kraćem vremenu.
Recite nam nešto za kraj, možete li preporučiti ovaj posao i drugim ženama?
Svakako! Znam da postoje određene predrasude, ali ovaj posao je za svakoga tko voli prirodu i terenski posao. Moramo biti spremni na različite vremenske uvjete i novonastale stresne situacije, ali vrlo je zanimljivo i svakako bih ga preporučila drugim ženama koje imaju afinitete za ovakvu vrstu posla.
