Dretulja je jedna od naših brojnih krških rijeka i spada u kategoriju najmanje poznatih hrvatskih rijeka. Iako vrlo neobičnog naziva u svojem kratkom toku krije mnoge zanimljivosti. 

Ova kratka rijeka teče unutar Ogulinsko-plaščanske udoline, sjeveroistočno od masiva Velike i Male Kapele, izrazito krškog područja. Zanimljiva je činjenica da sve rijeke koje izviru u toj udolini, također tu i poniru. Dretulja izvire ispod crnogoricom obraslog Markanovog vrha (710 m), koji se nalazi na sjeveroistočnom rubu masiva Male Kapele. Odlikuje je besprijekorno čista i pitka voda te tršćaci (prijelazna staništa između vodenih i kopnenih ekosustava) i cretovi. 

U svom gornjem toku Dretulju okružuju cretovi, vlažna staništa na kojima rastu iznimno rijetke i endemične biljke. Cretovi su kod nas u dalekoj prošlosti bili daleko brojniji, no zbog suhe klime polako su nestali. Zbog vlažnog tla u kojem nedostaju važni nutrijenti, na cretovima rastu biljke mesožderke koje love kukce i tako nadoknađuju manjak hranjivih tvari. Na cretovima uz rijeku Dretulju raste mesožderka Tustica kukcolovka (Pinguicula vulgaris) koja je posebna jer, pored ostalih kukaca, jede i komarce. U gornjem toku Dretulje zabilježeno je ukupno 162 biljnih vrsta od kojih se 32 nalaze na crvenom popisu ugroženih biljnih vrsta Hrvatske.

Nakon trećine toka, u Dretulju se s lijeve strane ulijeva njena najveća pritoka rijeka Vrnjika, koja također izvire ispod Male Kapele. Rijeka dalje, nizvodno od mosta u Plaškom, s desne strane prima više potoka od kojih valja istaknuti potok Vera koji nikada ne presuši. Zbog njene izdašnosti na Veri su nekada radila čak tri mlina, a danas još samo radi Šmidin mlin.

U svom donjem toku, Dretulja osjetno gubi vodu i dijeli se na više tokova koji završavaju brojnim ponorima, rađajući se ponovo na izvoru Mrežnice i u blizini rijeke Tounjčice, napajajući slivove ovih rijeka nakon lutanja kompliciranim krškim podzemljem.

Dretulja iako na svom putu „hrani“ brojne biljne i životinjske vrste ujedno predstavlja kariku u lancu koji se nikad ne smije prekinuti. Kapljica vode koja se zakotrlja na padinama Male Kapele, na svom putu ka Crnom moru, prolazi pravu avanturu ponirući i ponovno se rađajući. Mi ljudi, moramo učiniti sve što je u našoj moći da ta avantura nikada ne prestane.