Daleko u povijest sežu počeci vodnoga gospodarstva u Hrvatskoj iz kojeg su, tijekom godina, nastale Hrvatske vode kao neprofitna pravna osoba.Rijetko koja institucija u Hrvatskoj se može pohvaliti tradicijom dugom gotovo stoljeće i pol, a vodno gospodarstvo danas ima iznimnu ulogu u društvenom i gospodarskom razvoju Hrvatske jer voda je neprocjenjiv prirodni resurs.
Davne 1876. godine na dan 7. rujna đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer u Osijeku je osnovao Društvo za regulaciju rijeke Vuke što se smatra početkom institucionalnog upravljanja vodama u tadašnjoj Kraljevini Hrvatskoj i Slavoniji u sastavu Austro-ugarske monarhije. Društvo je nastalo s ciljem regulacije i obrane od poplava, isušivanja močvara i uspostave plovnih putova na području rijeke Vuke.
Već tada je biskup Strossmayer imao viziju buduće organizacije cjelovitog upravljanja vodama imajući u vidu da vodni resursi predstavljaju neizmjerno bogatstvo i osnovu za daljnji razvitak.
Hrvatski sabor kao najviše zakonodavno tijelo tadašnje Kraljevine Hrvatske i Slavonije 1891. godine donosi prvi Zakon o vodnom pravu koji je cjelovito uredio područje voda i to od pravnog sustava do održavanja vodnog sustava.
Prvi suvremeni Zakon o vodama donesen je 1965. godine, a 1996. godine osnivaju se Hrvatske vodes ispostavama na svakom slivnom području. Hrvatske vode zadržavaju isključivo poslove javne službe, a za poslove operativnog upravljanja vodama ustrojeni su vodnogospodarski odjeli na svakom od četiri vodna područja te Zagreb.
Vodno gospodarstvo se mijenjalo kroz povijest. Na početku je bilo vezano isključivo uz temeljne djelatnosti, odnosno rješavanje problema poplavnih voda i regulaciju vodotoka te isušivanja poplavnih površina radi korištenja zemljišta u poljoprivredne svrhe, a danas je proširilo područje svog djelovanja u cilju održivog upravljanja vodama.
Tijekom vremena mijenjali su se sadržaj i način vodnogospodarskog djelovanja, od zaštite od velikih voda i uređenja režima voda na poljoprivredno vrijednim površinama, preko značajnog angažiranja korištenja voda i vodnih snaga - prvi moderni vodovodi u drugoj polovici 19. stoljeća, prva hidroelektrana 1895. godine, prva velika ribnjačarstva početkom 20. stoljeća.
Urbanizacijom te razvojem industrije i turizma na značenju dobivaju komunalne vodne usluge (javna vodoopskrba i odvodnja) i zaštita kakvoće voda.
Hrvatske vode provode aktivnosti u ostvarenju ciljeva postavljenih Strategijom upravljanja vodama, postižući visoke europske standarde u provedbi mnogobrojnih vodnokomunalnih infrastrukturnih projekata osiguravajući tako siguran i stabilan život građanima Hrvatske.
Iako je danas od vremena biskupa Strossmayera mnogo toga drugačije, vode su nam i dalje dragocjen, ključni i posebno ranjiv resurs, a najveći izazov i dalje ostaje kako obuzdati snagu vode kako ljudi ne bi trpjeli posljedice njenog štetnog djelovanja, osobito kada uzmemo u obzir utjecaje klimatskih promjena koji su u posljednje vrijeme sve izraženiji.
Voda je jedan od osnovnih preduvjeta svakog oblika života i stoga je briga o ovom općem dobru iznimno odgovoran i zahtjevan zadatak. Vodeći računa o dragocjenosti ovog prirodnog resursa, zakonskim okvirom osigurana je maksimalna pravna zaštita voda kao nacionalnog blaga i općeg dobra. Pri tome svijest i razumijevanje procesa u odnosu čovjeka i prirode ostaje najvažnije iskustvo na kojem se temelji održivo upravljanje vodnim resursima. Stoljetna tradicija daje poticaj da će znanje mnogih generacija stručnjaka u vodnom gospodarstvu usvojiti i buduće generacije koje imaju obavezu sačuvati sve što im je stručnim radom i zalaganjem ostavljeno u nasljeđe.
