S prepunim popisom škola i vrtića u ruci, Hrvoje je krenuo u obilazak nestrpljivih mališana u novoj godini. Ovogodišnje druženje započeli smo u OŠ Alojzija Stepinca u Zagrebu i OŠ Braće Radić u Zagrebu, s mališanima četvrtih i drugih razreda.
Moderno izgrađeno naselje i OŠ Alojzije Stepinca u Vrbanima u Zagrebu, u jutarnjim satima 7. veljače bili su prvo Hrvojevo odredište. U školi su nas dočekali knjižničarka Marija Ćavar Sopta te učenici četvrtih razreda s učiteljicama Marijom Bakula, Ines Jagić Zonjić, Tajanom Franceković i Stankom Lončarec. Već na početku sata djeca su pokazala veliki interes pažljivo slušajući predavača i znatiželjno pogledavajući u pano sa „skrivenim“ gostom. „Hrvoje! Hrvoje!...Kornjača!“ povikala su djeca ugledavši našu kornjaču na panou, prebirući po sjećanju i ponosno nabrajajući imenjake Hrvoja među prijateljima i rodbini - braći, očevima, bratićima, stičevima i ujacima. Ali tko je kornjača Hrvoje? S velikim očekivanjima, upoznali su se s maskotom Hrvatskih voda, s tom rijetkom vrstom kornjače iz doline rijeke Neretve u kojoj rastu slatke mandarine. Odmah im je prirastao srcu, jer pratili su svaki njegov korak u avanturama i pričama iz slikovnice o zaštiti voda. Sretni što je njihov novopečeni junak spasio vode od onečišćenja, i sami su preuzeli njegovu „junačku“ ulogu stavljajući lutku Hrvoja na ruku, važno postavljajući pitanja i prezentirajući na koje načine mogu očuvati i štedjeti vode te smanjiti njezina onečišćenja. Nakon podjele slikovnica uz vesela dječja lica pozdravili smo se s knjižničarkom, učiteljicama i učenicima s upitom jednog od učenika: „Hoćete li nam opet doći?“. Tko bi tome odolio?
Nakon uspješne prve ovogodišnje prezentacije, nastavili smo druženja s mališanima te se 8. veljače zaputili u zagrebačku Osnovnu školu braće Radić u Botincu gdje su nas dočekali učenici drugih razreda s učiteljicama Majom Mikulin, Darinkom Bedeković, Jasnom Frklić te knjižničarkom Ružicom Rebrović Habek. Poredani u knjižnici na svojim malim udobnim stolicama, svi pogledi mališana bili su uprti prema Hrvoju, koji im je veselo mahao s panoa. U velikoj tišini započela je prezentacija, jer svi su očekivali da im predavač konačno predstavi Hrvoja. Razgovor o kornjačama potaknuo je mališane, pa su začas mnoge ručice bile u zraku ne bi li nam ispričali svoja iskustva s kornjačama. Bio je to dobar uvod u Hrvojevu avanturu, onečišćenja njegove barice, spašavanje prijatelja, čišćenja prirode i razgovor s vodočuvarom. Potvrdili su mališani Hrvojeve priče, koliko je čista voda važna svim živim bićima i na koje načine ju možemo očuvati. Njihovi odgovori u igri s lutkicom Hrvojem odagnali su naše brige o očuvanju voda, a obećali su kako će roditeljima prenijeti važne poruke o štednji vode, manjoj upotrebi deterdženata, skupljanju kišnice i zamjeni plastičnih vrećica s platnenima. Na kraju prezentacije veselju nije bilo kraja kada su mališani dobili slikovnicu na poklon, listajući ju nestrpljivo, vadeći naljepnice i poster. Veseli žamor ubrzo je nadglasao gromoglasni pljesak, kojim su zahvalili Hrvoju i predavačima, uz nekoliko „Aaaaa…!“ koji je izražavao žaljenje što se moraju već rastati s Hrvojem. S nekoliko „letećih“ pitanja i primjera junaštava mališana pri spašavanju okoliša od onečišćenja, oprostili smo se od domaćina ne skrivajući zadovoljni osmjeh na licu.
Zahvaljujemo učiteljicama i učenicima na lijepom druženju, a posebno knjižničarkama Mariji Ćavar Sopta i Ružici Rebrović Habek na pozivima, organizaciji prezentacija i toplom domaćinstvu. Hrvojeve školske i vrtićke avanture nastavljaju se prema utvrđenom popisu, dok se svakodnevno povećava lista čekanja škola i vrtića, koji željno očekuju dolazak Hrvoja!
