Nakon početka školske godine i uhodavanja u nastavni program, učenike OŠ Vjenceslava Novaka u zagrebačkoj Gornjoj Dubravi posjetio je Hrvoje donoseći svoje zanimljive priče iz neretvanske doline, razveselivši učenike poučnim slikovnicama.
Probijajući se cestom kroz maglu u ranim jutarnjim satima, Hrvoje je s predavačima Hrvatskih voda potiho ušao u toplu i jesenjim bojama oslikanu školu Vjenceslava Novaka u Zagrebu te učionicu 4.b razreda u kojoj je dvadesetak mališana sa svojom učiteljicom Ankicom Varović baš završavalo test iz matematike. Male pognute glavice načas su zaboravile na teške matematičke formule i s nestrpljenjem dočekale zvono i početak novog sata, kako bi saznale tko se krije iza panoa i u šarenim slikovnicama. Vrlo brzo, saznali su da je Hrvoje najugroženija vrsta kornjače u Hrvatskoj, koji živi u neretvanskoj dolini i koji je ime dobio prema prelijepoj Hrvatskoj i Hrvatskim vodama. Podatak o količinama vode na planetu učenici su naučili u školi, no iznenadili su se koliko je od toga vode nedostupno čovjeku jer je zarobljena u ledenjacima, slana ili nedostupna u podzemlju. Usporedbom ukupnih količina vode na Zemlji s litrenom bocom vode te odnosom slatke vode na Zemlji koja bi stala u jedan čep kao i jednom kapi vode koja predstavlja lako dostupnu svježu vodu za čovjeka, učenici su shvatili koliko je zapravo malo vode dostupno čovjeku na Zemlji i kako ju moramo čuvati i štedjeti. Uz ponavljanje naučenog o potrebama čovjeka za vodom i kruženju vode u prirodi, započela je priča iz slikovnice „Voda izvor života – Zaštita voda“. Napeto su učenici pratili kako je došlo do onečišćenja Hrvojeve barice i što je sve Hrvoje s prijateljima poduzeo kako bi se vode i priroda očistile, a oni opet uživali u čistoj vodi. Naravno, malo tko od učenika je priznao kako svaki dan onečišćuje vode u domaćinstvu i školi, no nakon razgovora, svi su shvatili kako otpadne vode odlaze u kanalizaciju i završavaju u pročišćivaču otpadnih voda. Iako su „znali“ da veliki grad poput Zagreba mora imati uređaj koji pročišćava otpadne vode, nitko nije znao gdje se on nalazi, pa je iznenađenje bila slika uređaja koji podsjeća na „svemirski brod“ uz rijeku Savu, koji bi rado htjeli posjetiti i vidjeti gdje to završavaju njihove prljave vode. Veselje i osmjehe na licu izmamila je lutkica Hrvoja koju su mnogi htjeli staviti na ruku i postaviti pitanje. Školsko zvono prekinulo je veselu igru i podsjetilo sve nas kako je vrijeme za rastanak s malom simpatičnom lutkicom Hrvoja, koja se sprema dalje na put i koju s veseljem očekuju i drugi mališani škola i vrtića. Prije rastanka, mališani su se razveselili slikovnicama koje su odmah počeli listati i pregledavati, natječući se tko će biti brži u rješavanju zadataka. Uz poruku učiteljice: „Samo nastavite ovako!“ napustili smo školu s obećanjem kako ćemo doći ponovno s novim „vodenim“ pričama o Hrvoju.
