Nakon božićnih blagdana i odmora od školskih obveza, prva druženja Hrvoja i mališana u školama započeli smo u OŠ Jure Kaštelana u Zagrebu i OŠ Zvonimira Franka u Kutini.
Suncem okupan zadnji dan siječnja proveli smo u OŠ Jure Kaštelana, gdje su nas dočekali ravnatelj Krešimir Supanc, pedagogica Zdravka Ciglenečki i pripravnica pedagogica Petra Čavka te mališani 1.b razreda s učiteljicom Marinom Lucin i pripravnicom Jasminkom Bajić. Zavaljeni u klupe, već su na početku sata pokazali veliki interes za pakete koje smo donijeli i počeli se pripremati za prezentaciju slikovnice „Život uz rijeku – Poplave“. Naravno, pojava našeg Hrvoja izmamila je osmijeh i kao jeka, proširio se šapat učionicom: „Hrvoje! Hrvoje! Kornjača!“. Bili su spremni na susret s Hrvojem! U tišini je započela prezentacija koju su mališani pomno pratili cijeli školski sat. Samo su povremena pitanja predavača „uzburkala“ mališane, koji su dizali ruke u zrak, mašući njima i tražeći šansu za odgovor. Male pametne glavice brzo su naučile što su to zemljani a što zečji nasipi; kako vodočuvar na vodomjernoj letvi prati vodostaj rijeke i zašto je to važno; kamo se treba skloniti kada dolazi veliki vodni val i koga slušati; što su to podviri i zašto su opasni; koje životinjice vole vodu i zašto se vesele kiši. Uz igru s maskotom Hrvoja i ponavljanje stečenog znanja, neke od njih potaknuli smo da nam ispričaju kako od vode nastaje struja i gdje su vidjeli nasipe i njima šetali.
Kutinska osnovna škola Zvonimira Franka ugostila je 7. veljače Hrvoja u knjižnici škole, gdje su ga dočekali učenici 3.b i 4.b razreda s učiteljicama Dubravkom Vugrin i Vesnom Košak te knjižničarkom Anom Demut. Četrdesetak mališana udobno se smjestilo u stolice i kao u kakvom kinu gledali na platnu priču o avanturama Hrvoja u slikovnicama o poplavama i zaštiti voda. Nakon što su saznali tko je Hrvoje, sve je bilo „lakše“. Opustili su se i sve aktivnije odgovarali na pitanja predavača, dižući ruke u zrak i odižući se sa stolaca kako bi ih predavač uočio i dao priliku za odgovor. Igra s maskotom zijevalicom na kraju predavanja, pokazala nam je koliko su djeca pažljivo slušala priču i naučila. Uz razlikovanje zemljanih od zečjih nasipa, obrazložili su i zašto je bolje graditi nasipe dalje od rijeka te zašto su opasni podviri. Na pitanje jednog djeteta koja je voda najčistija na Zemlji, dobili smo zanimljive odgovore ostalih učenika: rijeka Sava, Cetina, Neretva, more i voda u kojoj žive kornjače! Bilo je to pravo natjecanje u želji za isticanjem što čistije vode, no jedno je sigurno. Djeca su shvatila koliko je važno čuvati naše vode čistima, jer o njima ovise životi drugih životinjica!
Na prezentacijama ispričali smo i priču o invazivnim vrstama, crvenouhim i žutouhim kornjačama koje završavaju u našim rijekama i jezerima, nemarnim i neodgovornim ponašanjem pojedinaca. Shvatili su koliko je važno takve strane životinje zbrinuti na mjestima predviđenim za njihovo zbrinjavanje, kako bismo sačuvali naše ugrožene vrste. Tako i našeg Hrvoja! Podjelom slikovnica i zajedničkom fotografijom završili smo naša druženja. Činilo nam se da je jedan školski sat prohujao i da nam je bilo premalo vremena čuti još njihovih priča o vodi, kornjačama, poplavama i štednji voda. Uz obećanje da ćemo ponovno doći i predstaviti i ostale slikovnice, oprostili smo se mališanima koji su veselo mahali Hrvoju držeći slikovnice u rukama.
Zahvaljujemo ravnateljima, pedagozima i učiteljicama škola na toplom domaćinstvu, a posebno učiteljici Marini Lucin i knjižničarki Ani Demut na pozivima i organizaciji prezentacija.
