Rijeka Krka s kanjonom usječenim u vapnenačkoj zaravni, sa sedam sedrenih slapova i ujezerenim dijelom toka, prirodni je fenomen krša. Sedam sedrenih slapova dominira današnjim izgledom vodenog toka s ukupnim padom od 242 m. Upravo zbog iznimnosti i vrijednosti ovog složenog i osjetljivog ekosustava, područje rijeke Krke jedno je od prvih zaštićenih dijelova prirode na području Republike Hrvatske.

Tijekom godina pritisci na ovo područje su bili i još uvijek jesu vrlo intenzivni. Osim energetskog iskorištavanja i broj posjetitelja je kontinuirano rastao. Jedan od razloga za to je bilo i kupanje ispod Skradinskog buka, što je postalo prepoznatljiva slika nacionalnog parka. To je istovremeno stvaralo značajan pritisak na malom, ali izuzetno osjetljivom području, jer je u podnožju slapova prekinut proces osedravanja, a veliki broj kupača utjecao je i na kvalitetu vode rijeke Krke. Stoga je 2019. godine zabranjeno kupanje na Skradinskom buku uz razdoblje prilagodbe te je konačno početkom 2021. godine primijenjena zabrana kupanja uz istovremeno provođenje niza istraživanja i intenzivno praćenje stanja. 

Vrlo brzo nakon primjene odluke o zabrani kupanja, došlo je do znatnih promjena i stabilizacije ekosustava. Sedra u podnožju slapa se počela obnavljati, brojnost biljnih i životinjskih svojti se povećala, došlo je do povratka vrsta koje su uslijed velikog pritiska napustile to područje. Jedna od tih vrsta je i kopnena alga  Trentepohlia aurea. Nakon 130 godina odsutnosti u dokumentiranim podacima o algama Hrvatske, ova kopnena alga ponovno je zabilježena na području rijeke Krke. Prepoznatljiva je po narančastim, vunastim nakupinama, a ima važnu ulogu u ekološkoj stabilnosti staništa u kojima obitava. Upravo ova boja, zajedno s vunastim nakupinama koje čini, omogućava joj da se lakše uoči na podlogama poput kamenja, stijena, kore drveća te čak i betonskih zidova. Pojedinačne vunaste nakupine mogu doseći promjer od 2 do 3 centimetra te zajedno tvore nepravilne oblike do desetak centimetara u svojoj najdužoj dimenziji. Prvi zapis o njezinoj prisutnosti u Hrvatskoj datira iz 1890. godine, no uslijed nedostatka istraživanja i dokumentacije, postala je gotovo zaboravljena vrsta u hrvatskoj botaničkoj literaturi i terenskim istraživanjima. Specifična je po tome što je jedina vrsta makroalge koja isključivo živi na kopnenim staništima, za razliku od svih ostalih pripadnika algi u Hrvatskoj koji su isključivo vodeni organizmi. 

Ponovno otkriće kopnene alge (Trentepohlia aurea), nakon 130 godina, na području rijeke Krke svjedoči o trenutnom obnavljanju prirodnih zajednica uz vodotok rijeke Krke, ali i o potencijalu formiranja zajednica algi, lišajeva i mahovina kao sukcesijskih organizama u sedrotvornom sustavu. Ovo otkriće naglašava važnost kontinuiranih istraživanja i praćenja kopnenih algi, posebno u specifičnim ekosustavima poput onih duž rijeke Krke. Uz to, njezina prisutnost pruža vrijedan uvid u promjene kroz koje je prošao ekosustav rijeke Krke tijekom proteklih desetljeća.

Više informacija pročitajte u časopisu Hrvatska vodoprivreda br. 249