Mala Hrvojeva turneja započela je u Ivanić Gradu posjetom Gradskoj knjižnici, a nastavila se na dalekom jugu  Hrvatske u predivnom Dubrovniku i Pločama. Posjeta rodnom kraju neretvanske doline razveselila je Hrvoja, ali i mališane koji su bili ponosni što je maskota Hrvatskih voda baš iz njihovog kraja.

Nakon hladnog vikenda, početkom tjedna, 7. svibnja uz sunčeve zrake započela je mala Hrvojeva turneja posjetom Gradske knjižnice u Ivanić Gradu u koju su veselo došetali učenici drugih razreda OŠ Đure Dežalića s učiteljicama Mihaelom Njegovec i Snježanom Ivanović. U lijepo opremljenoj dvorani nadomak knjižnice, dočekala nas je knjižničarka Jasmina Hren i na samom početku prezentacije najavila predstavnike Hrvatskih voda s temom događanja. Vrlo pristojni i znatiželjni mališani s velikom pažnjom su pratili prezentaciju i razveselili se našoj kornjači. Izuzetno pametne glavice vrlo brzo su naučile na koje načine čovjek onečišćuje vode, kako možemo vode štedjeti i čuvati u vlastitom domu, koliko ima vode na Zemlji, a koliko u čovjeku. Otpadne vode i kanalizacija bile su posebno zanimljive teme o kojima je govorio i gradonačelnik Ivanić Grada Javor Bojan Leš, pojašnjavajući mališanima kako njihov grad ima uređaj za pročišćavanje otpadnih voda, ali kako se mora uređaj nadograditi kako bi mogao pročistiti svu zaprimljenu otpadnu vodu, u čemu će im pomoći i Hrvatske vode. Zadovoljni odgovorom, mališani su kroz igru s lutkom Hrvoja pokazali što su sve naučili, postavljajući mnogobrojna pitanja prisjećajući se svega o čemu smo razgovarali. Poticajna atmosfera i znatiželja mališana nije jenjavala niti nakon vremena predviđenog za predavanje, pa se razgovor nastavio o invazivnim vrstama, potrošnji vode i plastici kao vrlo štetnom otpadu. Koliko su mališani ozbiljno shvatili potrebu štednje vode i njezinog očuvanja, potvrdila je jedna djevojčica koja je vrlo odlučno poručila svima kako bismo i mi trebali trošiti malo vode svaki dan, poput ljudi u Africi koji nemaju obilje vode na raspolaganju. Veliko veselje i oduševljenje izazvala je podjela slikovnica u kojima su brzo pronašli postere i naljepnice, pregledavajući zadatke i šarene ilustracije. Zajedničkom fotografijom s Hrvojem uz neizbježno stavljanje lutkice na ruke mališana, završili smo druženje s odličnim domaćinima uz poruku djevojčice: „Ja bih da nam još pričate o vodi! Slikovnicu ću staviti na svoju policu i to će bit moja omiljena knjiga, a pedeset ću puta svima ispričati o Hrvoju i vodama, svojim prijateljima i roditeljima! Dođite nam opet!“. Oprostili smo se sa zadovoljnim učiteljicama koje su izrazile želju da ovakvih prezentacija ima što više i uz poruku knjižničarke: „Ovo je odličan projekt!“, zaputili smo se prema jugu Dalmacije.

Jutarnju prezentaciju 8. svibnja započeli smo za mališane najstarijih skupina DV Škatulica u Dubrovniku s tetama Franicom Dujmović Štaka, Nihadom Dugalić Čampara, Ivom Podlešek i Anitom Violić. Pomalo pospani mališani vrlo brzo su se razbudili ugledavši Hrvoja koji im je mahao s platna i pozivao ih da mu se pridruže u vodenoj avanturi. Otvorenih usta mališani su napeto pratili što se dogodilo u barici i od kuda potječe crna mrlja. Odahnuli su kada su stručnjaci očistili vode od onečišćenja, a Hrvoje je mogao opet plivati u svojoj barici i kroz vodu vidjeti Sunce. Jako teško je bilo prihvatiti činjenicu da i sami onečišćuju vode svaki dan, no ipak su to hrabro priznali kada su saznali da se sve otpadne vode prije ispuštanja u more pročišćavaju u posebnom uređaju, koji ima i njihov grad. Nevjerojatno je kako su male glavice samostalno postavljale pitanja i davale odgovore u igri s lutkicom Hrvoja, ponavljajući sve o čemu smo razgovarali. Naravno, odmah smo shvatili da je ekološki odgoj u ovom vrtiću na visokoj razini, pa su tete odmah po završetku prezentacije započele planiranje novih ekoloških projekata usmjerenih na zaštitu voda. Ideje o izradi platnenih torba, odmah su pale na plodno tlo, pa bismo našeg Hrvoje možda uskoro mogli ugledati kako „šeta“ gradom Dubrovnikom, na nečijem ramenu. Uz obećanje kako ćemo ponovno doći, zaputili smo se na sljedeću prezentaciju u OŠ Marina Getaldića u samoj staroj jezgri grada Dubrovnika. U školi nas je dočekala učiteljica Snježana Viteškić te nas provela školom u kojoj je trogodišnja muška pučka škola započela radom još davne 1817. godine pod nazivom Glavna škola. Prema propisima iz 1823. godine pohađanje škole je bilo obvezno za svu djecu od šeste do dvanaeste godine, ali za djevojčice je javna škola bila otvorena tek 1837. godine. Iako se nastava u zgradi održava gotovo 200 godina, zgrada je obnovljena te ju krase povijesni elementi u predvorju, kameno stubište sa starinskim bunarom, dvorište s kamenom fontanom, zidne niše i freske te uređen Arheološki vrt (2009.). U dograđenoj sportskoj dvorani održana je prezentacija u ranim poslijepodnevnim satima za učenike trećih i četvrtih razreda te učiteljice Anitu Rajčević, Anđelku Klobasa, Lidiju Žitnik i Gordanu Kalačić – Hrtica. Velika grupa učenika smještena na podu dvorane nestrpljivo je čekala početak prezentacije. Velik broj primjera onečišćenja i pitanja o porijeklu kornjače te pitanja vezana uz količine potrošnje vode pokazala su kako su učenici zainteresirani za temu voda. Otpadne vode s kanalizacijom i septičkim jamama, staklenički plinovi, plastični otpad, bile su samo dio tema o kojima smo porazgovarali s učenicima, koji su sa zanimanjem predlagali načine njihovog zbrinjavanja i smanjenja. Igra s Hrvojem pokazala je koliko su djeca zainteresirana za ovu temu, jer nismo stigli svakome dati priliku postaviti pitanje. Vrlo jasnom porukom koliko je plastika štetna za životinje prikazala je primjerom i znanjem učenica, pojašnjavajući kako kornjače zabunom pojedu plastične vrećice misleći kako su to meduze, koje vole jesti. Ovom porukom jasno je bilo svima kako čovjek mijenja okoliš u kojem živi i štetno utječe na život oko sebe. Zato je i podijeljena slikovnica naišla na oduševljenje učenika koji su zadovoljno otišli u svoje klupe, oplemenjeni novim znanjem.

Završna prezentacija Hrvojeve turneje južnom Dalmacijom, održana je u Dječjem vrtiću Ploče za mališane najstarije skupine s tetama Amrom Katić, Zagorkom Radonić – Burić i pedagogicom Oliverom Medak. Prezentaciji je prethodila vesela i zanimljiva predstava o morskom okolišu, koja je bila odličan uvod u Hrvojeve avanture i očuvanje voda. Mališani su s čuđenjem i veseljem prihvatili informaciju kako je Hrvoje baš iz njihovog kraja, iz doline prekrasne Neretve koja se ulijeva u more u Pločama. Pokazali su kako znaju brojati do 8, spremno sudjelujući u igri i držanju čaša prebrojavajući ih naglas, kako bi zapamtili koliko čaša vode trebamo popiti u jednom danu. Ručice su stalno bile u zraku kako bi nam ispripovijedali gdje su sve vidjeli smeće u moru i tko ga je bacio. Svi su htjeli držati Hrvoja na ruci, pa je bilo teško ne zadovoljiti njihova očekivanja. Redali su se primjeri onečišćenja i pronalazaka otpada u moru, koja su sami očistili i uklonili, a čak je jedan tata dobio pljesak jer je bio „dobar“ i bacao otpad u kantu, kada bi dolazio u vrtić. Podijeljene slikovnice, uz veliko „Hvala!“, brzo su se listale u krilima mališana, tražeći Hrvoja i njegove prijatelje, međusobno komentirajući što su pronašli u njima. Uz zajedničku fotografiju i poziv da se ponovno vratimo sa zanimljivim prezentacijama, oprostili smo se domaćinima uz kišu s neba, koje kao da je plakalo za Hrvojem koji odlazi iz svoga rodnog kraja. Ipak, srca punih lijepih uspomena na druženja s mališanima predivne Dalmacije i obećanje kako ćemo se opet vratiti, zaputili smo se kišnom cestom planirajući sljedeće dogovorene obilaske škola i vrtića, gdje nas očekuju nestrpljivi mališani.