Porukom djevojčice iz daruvarskog dječjeg vrtića, koja znakovito poziva sve nas na suradnju i zajedničko djelovanje po pitanju očuvanja voda,  završili smo ovotjedno druženje s mališanima u OŠ Bukovac iz Zagreba i DV „Vladimir Nazor“ iz Daruvara.

U ponedjeljak, 14. svibnja učenici drugog i trećeg razreda OŠ Bukovac iz Zagreba s učiteljicama Sanjom Trifunovski, Marinom Radman, Marijom Veronikom Cvjetković i Tatjanom Miholić, dočekali su Hrvoja. Kao i uvijek, sva su predavanja prošla u veselom i vedrom duhu. Naučili su koja je uloga Hrvatskih voda, kakve vrste voda postoje i u kakvim oblicima se voda pojavljuje u prirodi. Shvatili su da smo mi, ljudi, „krivci“ za svakodnevno onečišćenje voda te da je prihvaćanje odgovornosti, jedan od temeljnih „okidača“ za  racionalno i odgovorno ponašanje prema vodama. Učenici su i ovaj puta imali puno zanimljivih pitanja i komentara, dijelili su s nama svoja iskustva i zgode. Tako je jedna učenica istaknula kako baš njen „dida“ radi na pročišćivaču otpadnih voda u Zagrebu. Za uspomenu na predavanje učenici su dobili slikovnicu o otpadnim vodama koju su nestrpljivo prelistavali i razveselili se društvenoj igrici u koricama slikovnice. Mnogi od mališana su bili oduševljeni našim Hrvojem, nudeći nam mnogo kuna, pa i cijeli svijet, za lutku Hrvoja. Očito je Hrvoje, naš simbol očuvanja voda i života na Zemlji, osvojio srca mališana, koji bi ga rado ponijeli kući prisjećajući se tako našega susreta i važnosti štednje i čuvanja voda.

Zadnji dan tjedna, 18. svibnja, družili smo se s mališanima Dječjeg vrtića „Vladimir Nazor“ iz Daruvara i ravnateljicom Jovitom Bodulušić te odgajateljicama Mirjanom Voborski, Dubravkom Prević, Ines Domović Šimek i Katarina Baumhak Jakić. Dječji vrtić u prekrasnom okruženju voćnjaka i livada u samom središtu grada, već provodi projekt o vodama i vrlo je aktivan u ekološkim aktivnostima. Stoga su i mališani pokazali zavidno znanje i veliki interes za temu voda i njenog očuvanja. Gotovo cijeli sat, vrlo pažljivo i usmjereno su pratili predavanje i upoznali se s Hrvojevim avanturama u neretvanskoj barici. Osobito su ih zanimale kornjače o kojima smo saznali mnoge zanimljive priče. Ručice u zraku živahno su pozivale na razgovor s predavačem u želji da nam ispričaju što su sve to danas naučili o vodama. Pojava lutke Hrvoja izazvala je pravo oduševljenje, pa su mališani „poletjeli“ zagrliti Hrvoja i pomaziti ga po glavi. Mnogi od njih su iskoristili priliku staviti ga na ruku i postaviti pitanje ili ispričati ponešto važno o vodama. Tom iskustvu nije odoljela niti jedna teta, koja je glumeći Hrvoja  poručila djeci kako se treba postupati s kornjačama koje kupimo u trgovinama. Poruka djevojčice: „Samo timski možemo čuvati vode!“ iznenadila je sve nas, ostavivši nas nekoliko sekundi bez komentara. Koliko nam je voda važna za život izrekao je i jedan dječak „Kada ne bi bilo vode ne bi bilo ni čovjeka, ne bi mogli oprati veš, a ne bi bilo ni hrenovki!“. Zaista, male pametne glavice shvatile su koliko je važna uloga svakog od nas u očuvanju voda, kako bismo opstali na našem planetu. Očito, bilo je vrijeme ručka, kojem su veselo prionuli nakon što su prelistali naše slikovnice i poklonili nam predivan crtež za uspomenu. Zajednički zaključak teta i nas je bio – ovakve prezentacije su vrlo poučne i korisne za mališane koji na neočekivane načine, svojom zdravom logikom, povezuju i donose zaključke te kao spužvice upijaju znanje i navike, prenoseći ih dalje ukućanima i poznanicima.

Zahvaljujemo svim učiteljicama i odgajateljicama, a posebno učiteljici Sanji Trifunovski i ravnateljici Joviti Bodulušić te pedagogici Ireni Šulentić, koje su nas pozvale i organizirale ova druženja. Mališani su nas oduševili svojim zaključcima i znanjem te spremnosti prihvaćanja odgovornosti za očuvanje voda. U tome im je uvelike pomogao naš Hrvoje, s kojim su se poistovjetili u životnom zadatku očuvanja voda i prirode. Našu misiju nastavljamo uskoro u Dalmaciji, gdje nas spremno očekuju mališani Splita, Omiša, Zadra i Biograda na moru.