Članstvom države u Europskoj uniji, u nacionalno zakonodavstvo preuzimaju se odredbe europskih direktiva koje uređuju obveze s ciljem ispunjenja zajedničke europske politike. U području upravljanja vodama, jedna od ključnih direktiva je Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (91/271/EEZ), kojom se utvrđuje pravni okvir za prikupljanje, pročišćavanje i ispuštanje komunalnih otpadnih voda u aglomeracijama opterećenja većeg od 2.000 ES i ispuštanje biorazgradivih otpadnih voda iz određenih industrijskih sektora.
Nakon višegodišnjeg procesa evaluacije postojeće Direktive iz 1991. godine, kao jedne od najstarijih Direktiva u vodnom zakonodavstvu Unije, pri čemu je provedena ocjena ispunjenja, učinkovitosti i postizanja ciljeva zaštite vodnog okoliša, zaključak Europske komisije je da je Direktiva bila uspješna i da je postizala ciljeve.
Pojavom novih izazova u zaštiti vodnog okoliša te činjenicom da je postojeća Direktiva nekoliko puta značajno izmijenjena, Komisija je krajem listopada 2022. godine objavila prvi nacrt nove direktive, koja je u značajnoj mjeri postavila strože zahtjeve postojećih odredaba, ali i posve nove odredbe kojima se postavljaju vrlo ambiciozni ciljevi kojima se želi postići još bolja zaštita vodnog okoliša. Nakon mnogobrojnih rasprava u kojima su sve države članice EU imale mogućnost predlagati izmjene nacrta, s datumom 27.11.2024. godine konačno je i donesena Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (preinaka) 2024/3019, te objavljena u europskom Official Journal-u 12.12.2024. godine, a dostupan je i službeni hrvatski prijevod.
Neke od ključnih odredbi odnose se na sniženje praga primjene Direktive na aglomeracije veće od 1.000 ES, utvrđivanje drugog stupnja kao osnovne razine pročišćavanja, strože granične vrijednosti trećeg stupnja pročišćavanja, ali i uvođenje četvrtog stupnja u najvećim aglomeracijama. Postupcima četvrtog stupnja trebalo bi uklanjati mikroonečišćujuće tvari, primjerice organske spojeve koji se uobičajeno nalaze u farmaceutskim pripravcima. Postavljaju se i novi zahtjevi koji se odnose na postizanje energetske neutralnosti uređaja za pročišćavanje otpadnih voda, praćenje i izračun stakleničkih plinova, praćenje pokazatelja relevantnih za javno zdravstvo (npr. ostaci virusa u otpadnoj vodi), a dodatno se potiče ponovna upotreba pročišćene vode, primjerice u poljoprivrednoj proizvodnji, kao i recikliranje i oporaba mulja s uređaja za pročišćavanje.
Posljedično, značajno će se proširiti opseg informacija koje svaka država članica treba pripremiti i redovito dostavljati Komisiji i time će se povećati i obveze izvješćivanja relevantnih podataka. Novi zahtjevi će svakako postaviti izazove svim dionicima ovog procesa, prvenstveno isporučiteljima vodnih usluga kao izvora glavnine podataka i Hrvatskim vodama kao subjekta odgovornog za prikupljanje i obradu podataka te izvješćivanje Europske komisije.
